Često veće kompanije obeležavaju svoje manje ili veće jubileje organizovanjem proslava okupljajući svoje klijente, poslovne partnere i zaposlene.
Postoji različit karakter sa aspekta Zakona o porezu na dodatu vrednost (ZPDV).
Kompanijske novogodišnje proslave povod su za pisanje ovog teksta. Pažnju posvećujemo tumačenju da li po osnovu određenih troškova obveznik PDV-a (organizator proslave) ima ili nema pravo na odbitak prethodnog poreza (PDV-a).
Na prvi pomen proslava i izdataka, pomisli se na troškove reprezentacije, po osnovu kojih prema zakonu, obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza. Zakon o porezu na dodatu vrednost kaže da se pod ovim troškovima podrazumevaju izdaci za ugostiteljske usluge, pokloni, osim poklona manje vrednosti, izdaci za odmor, sport, razonodu i drugi izdaci učinjeni u korist poslovnih partnera, potencijalnih poslovnih partnera, predstavnika poslovnih partnera i drugih fizičkih lica, a da za to ne postoji pravna obaveza (član 29, stav 3).
Neretko organizacija kompanijske proslave pored klasičnih ugostiteljskih usluga (izdataka za hranu i piće), postoji niz drugih troškova nastali sa ciljem promovisanja kompanije kao što su: brendiranje prostora, angažovanje estradnih umetnika, fotografa, snimatelja, obezbeđenja i slično.
Nesporno je da se ovim proslavama čini određeni ugođaj/korist za poslovne partnere i druga fizička lica, no, takođe, izdaci nastaju sa ciljem promocije kompanije. Stoga smo mišljenja da se troškovi mogu podeliti u grupu po osnovu kojih obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza i u drugu grupu svrstati troškove po osnovu kojih obveznik ima pravo na odbitak prethodnog poreza uz ispunjavanje opštih uslova propisanih ZPDV.
Posebno pitanje postavlja se šta kada obveznik angažuju eksternu agenciju koja će organizovati proslavu i fakturisati jedinstvenu naknadu. Nesumnjivo da po osnovu dela troškova obveznik ima pravo na odbitak prethodnog poreza ali nije definisano na koji način bi se vršila raspodela. Zato je na samom obvezniku da odluči da li će primeniti ključ za raspodelu koji smatra da je adekvatan i koji bi mogao da pravda, ili će pak zatražiti od organizatora da račun sadrži specifikaciju troškova.